Rimske ceste

SVI PUTEVI VODE U RIM – poznata je izreka, no jeste li znali da su Rimljani prvi uveli znakove na cestama, ali nisu poznavali sistem karata.

Kako su izgrađene rimske ceste?

Prilično detaljan opis tehnologije izgradnje rimiskih cesta donio nam je Mark Vitruvius Pollion, izvanredni rimski arhitekt i inženjer koji je živio u 1. stoljeću nove ere. Dakle, izgradnja bilo koje ulice započela je kopanjem duž rute dva paralelna jarka, čija je udaljenost između 2,5 i 4,5 metra. To je učinjeno kako bi se obilježilo područje rada, kao i radi dobivanja podataka o lokalnom tlu. Nakon toga uklonjeno je sve tlo između jarka, što je rezultiralo nečim poput jarka. U pravilu su Rimljani pokušavali doći do čvrstog sloja tla ili kamenitog tla (dubine oko 1,5 metara)
Cesta je sagrađena po principu lisnatog kolača. Prvo je položen sloj “statuma” (potpora) debljine 20-50 cm, koji se sastojao od velikog neobrađenog kamenja. Sljedeći sloj “rudusa” (drobljenog kamena) debljine 20 cm položen je od sitnog razbijenog kamenja. Učvršćen je vezivnim mortom – rimskim betonom, čiji se recept mogao prilično mijenjati ovisno o terenu i pristupu izvorima. Treći sloj zvao se “jezgra” (jezgra) i imao je debljinu od 15 cm, a sastojao se od malih komada opeke. Taj se sloj već mogao koristiti kao pločnik, ali u većini situacija Rimljani su i dalje radije položili četvrti sloj – „pavimentum“ (kolnik).

Zanimljiva činjenica: Rimske ceste izgrađene su malo konveksno. To je učinjeno tako da je kišnica iz njih istjecala.

Rimske ceste bile su prije svega važna vojna inženjerska struktura, ali su također imale blagotvoran učinak na gospodarstvo. Prije svega, ceste su pridonijele migraciji, razvoju poštanskih usluga i, naravno, trgovini. Već pod Rimljanima, uz prometnice su se stvarali gostionice za putnike, kao i posebne poštanske stanice na kojima su glasnici mogli mijenjati konje.
Zanimljiva činjenica: vrlo je smiješno da, unatoč cjelokupnoj razini svog razvoja, Rimljani nisu smislili zemljopisne karte poznate modernim ljudima.

U starom Rimu uopće nisu postojale karte.

Tada se „karta” smatrala posebnom knjigom koja je sadržavala verbalni opis kako negdje doći iz Rima. Kako bi olakšali putovanje, Rimljani su također postavili posebne putne točke duž svojih cesta. Na rimskom forumu bila je “zlatna” prekretnica carstva – “miliarium aurem”.
Međutim, seste koje su izgradili postali su jedan od darova svjetske civilizacije. Rimske ceste stoljećima su se koristile za trgovinu i rat.

Hrvatska i rimske ceste

U rimsko doba veliki dio današnje Hrvatske povezan je mrežom cestovnih puteva čiji se obrisi vide i danas. Povijesni podaci govore da je već za prvog rimskog cara Augusta Italija preko Alpa cestom Aquilea – Emona (današnja Ljubljana) povezana s Panonijom i Ilirikom. Time je otprilike i određen početak sustavne gradnje rimskih komunikacija u našim krajevima.

Najzaslužniji za izgradnju cestovne mreže u našim krajevima je svakako Publije Kornelije Dollabela, carski namjesnik u Iliriku od 14 do 20 godine. Dollabela je bio veliki organizator i realizator zahtjevnog građevinskog projekta cestovnog premreživanja Ilirika, a u nepunih sedam godina, dok je bio namjesnik, izgrađeno je 550 rimskih milja cesta po vrlo teškom, planinskom predjelu. Time su postavljene osnove kasnije vrlo guste cestovne mreže, koja će se kroz punih 400 godina i dalje dograđivati i održavati te služiti koristiti još dugi niz stoljeća, a neki njezini dijelovi vidljivi su i danas.

Izvori podataka za prilog: Gensdecoeur.com; Dnevno.hr